Esperanto je međunarodni neutralni jezik star nešto više od sto godina.

No, esperanto nije samo jezik, već i pokret koji u sebi sadrži humanu poruku, poruku mira, ravnopravnosti, bez obzira na nacionalnu, političku, rasnu, spolnu, vjersku ili bilo kakvu drugu pripadnost.

Esperantu nije cilj zamijeniti neki od postojećih živih jezika, već omogućiti ravnopravno sporazumijevanje pripadnicima različitih jezičnih skupina tokom koje se nitko ne osjeća manje vrijednim, jer je jezik sporazumijevanja neutralan, odnosno ničiji.

Tijekom stotinjak godina, esperantom su se bavili ili ga podržavali mnogi veliki svjetski umovi (Tolstoj, A. Einstein, L. Lumiere, papa Ivan Pavao II., U. Eco, Selten - dobitnik Nobelove nagrade 1994.)
 

jer ima jednostavnu gramatiku (16 osnovnih pravila)

jer je osnovni rječnik baziran na korijenovima mnogih svjetski poznatih riječi

jer je nakon upoznavanja stotinjak korjenova (koji omogućavaju kreiranje mnogo više novih riječi pomoću afiksa) moguća komunikacija koja se učenjem nekog drugog jezika stječe tek nakon višemjesečnog učenja

jer služi kao jezik most među narodima i kulturama

jer ima široku primjenu u svakodnevnom životu

jer postoji šezdesetak strukovnih udruženja od kojih su mnoga izradila stručne rječnike

jer se može učiti na mnogo načina (od klasičnog polaženja tečajeva, pa do učenja pomoću video ili kompjuterskog tečaja, ili pak putem Interneta)
 

Poljski liječnik Lazar Ludvik Zamenhof je u ljeto 1887. godine pripremio prvi udžbenik esperanta, pa se to smatra službenim početkom nastanka međunarodnog jezika-esperanta. Udžbenik je potpisao pseudonimom "Doktoro Esperanto" tj. Doktor koji se nada.

Prvi esperantisti u Hrvatskoj registrirani su već 1889. godine. Početkom stoljeća "Obzor" opširno piše o esperantu. Krajem 1908. godine u Zagrebu osnovano je prvo društvo nazvano "Društvo hrvatskih esperantista". Slijedeće godine tiska se prvi udžbenik (autor Mavro Špicer). Iste godine, 10. travnja, tiskan je prvi broj glasila "Kroata Esperantisto" (Hrvatski esperantist). Za početke razvoja esperantskog pokreta u Hrvatskoj važno je napomenuti i prijevod i tiskanje romana "Zlatarevo zlato" (Trezoro de l oraĵisto), zbirke hrvatskih pjesama (u zbirci se nalazi i prijevod "Lijepe naše"), te novele "Alkar" (koja je kasnije s esperanta prevedena na kineski jezik).

širenje učenja i primjene međunarodnog jezika

okupljanje esperantista i njihovo uključivanje u međunarodni esperantski pokret

razvijanje među članovima osjećaja prihvaćanja, razumijevanja i poštovanja svih kultura, jezika i običaja

poticanje kulturnog stvaralaštva članova i njihovo predstavljanje međunarodnoj esperantskoj javnosti

upućivanje neesperantista o esperantskom pokretu u zemlji i svijetu

promicanje izdavačke i prevodilačke djelatnosti

organiziranje posebnih turističkih i informativnih službi za članstvo

organiziranje tečajeva, ljetnih škola i susreta

suradnja s drugim organizacijama mladeži u Hrvatskoj na realizaciji sličnih projekata i uključivanje u pojedine projekte drugih organizacija
 

organiziranje redovnih i dopisnih tečajeva za početnike i napredne u više gradova

sudjelovanje u međunarodnom projektu ranog učenja esperanta Fundapax, te međunarodnim projektima INTERKULTURA i EUROSCOLA

izložba i radionice na Međunarodnom dječjem sajmu

izložba na Međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku

glasilo "Kroata Esperantisto"

"Poemaro de kroatoj en Hungario" / "Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj"

"Rakontoj el Vukovar" S. Glavašević (prijevod "Priče iz Vukovara")

pripremljeno za tisak dvojezično izdanje "Poemaro de la burgenlandaj kroatoj" / "Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata"

brošura tekstova o miru predstavljenih na međunarodnom simpoziju u Trstu (tekstove napisali mladi esperantisti iz Gospića)

informativni roman o životu L. L. Zamenhofa i nastanku esperanta

Alpe-Jadran; sudjelovanje u radnom i kulturnom dijelu godišnjih Konferencija

domaćin Konferencije 1997. i 1999. godine

sudjelovanje u radu strukovnih esperantskih udruga

organiziranje posjeta s prigodnim programom Hrvatima u Budimpešti

sudjelovanje u radu "Modela zasjedanja UN-skupštine" o pravima manjina 1995.godine

predstavljanje kulturnog stvaralaštva mladih hrvatskih esperantista u inozemstvu

zajednički seminar s mladim esperantistima iz Albanije

gostovanja s kulturnim programima: koncerti (Španjolska, Finska, Italija, Njemačka), izložbe (Italija, Mađarska, Japan, Brazil, Australija, Albanija)

organizacija međunarodnih seminara: AIDS (1994) i Tolerancija odgoj za mir (1995)

tijekom rata organizirani programi za mlade u Gospiću, Osijeku, Županji

izložbe, predavanja i tečajevi u Glini, Kninu, Vukovaru

posebni programi u realizaciji: predavanja, tečajevi, radionice, izložbe za mlade

pomaganje članova prognanika i slabijeg materijalnog stanja

Drugo:

suradnja s NVO

sudjelovanje u radu stručnih radnih skupina, konferencija s tematikom civilnog društva, te sudjelovanje u radu Savjeta za razvoj civilnoga društva Vlade RH

pokrenut projekt umrežavanja udruga mladih i za mlade

redovno prikupljanje i održavanje HESinfo-servisa s obavijestima o seminarima, natječajima, kulturnim, obrazovnim i drugim programima namijenjenim mladima, ali i ostalim organizacijama civilnoga društva